| |
|
|
Na pocetku moje price, vec rekoh da sam nakon dugog putovanja
stigao u moj novi dom, to jest u Sofiju. Moi novi vlasnici
Lena i Dule, na koje sam u pocetku bio pomalo ljut, zbog odvodjenja
od moih mame , tate i prijatelja, zaista su me prijatno iznenadili.
Docekali su me kao neku vaznu licnost, sa mnogo paznje i ljubavi.
Sto je jos vaznije cekali su me i novi krevet, mnogo igracaka,
posude, novi dusek i mnogooo mnogooo hrane :)
Jos od prvog momenta, zakljucio sam da mi ovde u opste nece
biti tako lose, posebno ako uspem da nove vlasnike lepo vaspitam
i pokazem im ko je novi gazda u kuci :)
|
|
U opste mi nije bilo potrebno mnogo vremena da saznam koliko
sam ja voljen i uvazavan clan nove porodice. Jos od prvog
dana Lena me obozava, a i ja nju. Mnogo volim da me drzi u
narucju i mazi. Ona u mene ima strasno poverenje i prica mi
po citav dan o svemu i svacemu. Naravno, ja sam dzentlmen
i nikada nikome niste ne prenosim.Tajne su ipak tajne.
Za dva tri dana sam je naucio da me obavezno necim ukusnim
nagradjuje za svaku stvar koju ja uradim. Sta me kosta da
legnem, sednem ili napravim nesto drugo, kada me ona uvek
za to nagradi keksom, koskicom ili necim ukusnim. Ja sit a
ona zadovoljna :)
|
|
|
|
Eh, ima ponekad trenutaka kada se duboko zamislim zasto mi
zabranjuju ovo ili ono, ali ne mogu da nadjem nikakav logican
zakljucak. Zasto ne mogu da se igram sa cvecem u stanu, kada
je i ono isto kao i naj obicnija trava napolju? Zasto ne mogu
da grizem 1000 stvari, koje stoje po kuci, koje nicemu ne
sluze, a tako su ukusne? Zasto me okupaju uvek kada se lepo
uvaljam napolju i divno mirisem? Zasto ne mogu da jedem citavog
dana nego samo dva puta? Zasto na slikama ovako tamno izgledam
a u prirodi sam boje cokolade?
|
|
Uh, od razmisljanja se uvek brzo umorim. Tada obozavam da
legnem u moju omiljenu pozu, sa ispruzenim i prednjim i zadnjim
nogama. Tako mi je naj udobnije. To mu dodje nesto kao kuceca
Yoga :) U isto vreme mozes i da se odmaras i da mastas o nekim
lepim stvarima.
Lose je samo sto se oko mene desava tako mnogo interesantnih
stvari, pa stalno moram da gledam na ovu ili onu stranu, sto
strasno umara. Ipak, bolje i to nego propustiti nesto znacajno,
zar ne :)
|
|
|
|
Ako mislite da je kucicima lako, grdno se varate! Po ceo dan
treba gledati oko sebe, kontrolisati sta ljudi rade i pomagati
im kada zatreba, lajati na sve i svasta, nositi igracke, setati
gazdu... Sve to umara...
Jedva cekam kada dodje vece, da se lepo uvalim negde na toplo
mesto i da se slatko naspavam. Ako cu da budem iskren, naj
lepse mi je na krevetu, al tamo mi uvek fali prostora. Stalno
mi govore kako da treba da spavam na svom mestu, ali tamo
sam jako usamnjen. Ipak cu ja da primenim staru dobru taktiku:
cekam da moi zaspe a onda pravac kod njih na krevet :)
|
|
Nego, da ja nisam dosadan sa svojom pricom? Mozda je ovo za
Vas nesto sasvim obicno, ali ja sam jako zadovoljan i sve
ovo je moj zivot i moja svakodnevica. Svakodnevno se radujem
novim stvarima. Naravno, uradim i ponesto da obradujem moje
vlasnike, ljudi smo, jel da :)
Ovih dana treninar po citav dan. Spremam se za prvu izlozbu.
Znam, jos sam mali, ali otici cu da vidim o cemu se radi.
A za par meseci , drzi se konkurencijo, dolazi Lepi Ike :)
|
|
|
|
Eto, to bi u naj kracim crtama bio moj zivot i prezivljavanja
do avgusta 2002. Nadam se da cu u buduce imati mnogo vise
da vam ispricam. Kada Vam je dosadno, svratite na moju strranicu,
ko zna, mozda bude nekih svezih novosti.
I molim Vas, nikada ne zaboravljajte da vam kuce moze biti
naj bolji i naj verniji prijatelj :)
|
Eto, toliko od mene za sada. Kada bude novih stvari, odmah sedam na
komjuter i dodajem nove sadrzaje. Vi ipak pogledajte i ostale stranice,
mozda nadjete nesto zanimnivo.
Do novih susreta AV,AV :)
|
|
|